Metal reagira s kisikom u atmosferi stvarajući oksidni film na površini. Željezni oksid formiran na običnom ugljičnom čeliku nastavit će oksidirati, tako da će se korozija nastaviti širiti i na kraju stvoriti rupe. Površina ugljičnog čelika može se osigurati galvaniziranjem bojom ili metalima otpornim na oksidaciju (npr. cink, nikal i krom), ali, kao što je poznato, ova zaštita je samo tanki film. Ako je zaštitni sloj oštećen, čelik ispod njega počinje hrđati.
Otpornost na koroziju crijeva od nehrđajućeg čelika ovisi o sadržaju kroma. Kada je sadržaj kroma 10,5 posto, otpornost čelika na atmosfersku koroziju je značajno povećana, ali kada je sadržaj kroma veći, otpornost na koroziju se još uvijek može poboljšati, ali to nije očito. Razlog je što kada se čelik legira s kromom, tip površinskog oksida se mijenja tako da bude sličan onom koji nastaje na čistom metalu kroma. Ovaj čvrsto prianjajući oksid bogat kromom štiti površinu od daljnje oksidacije. Ova vrsta oksidnog sloja je izuzetno tanka, kroz koju se vidi prirodni sjaj površine nehrđajućeg čelika, čineći nehrđajući čelik jedinstvenom površinom. Štoviše, ako je površinski sloj oštećen, izložena čelična površina će reagirati s atmosferom kako bi se popravila i ponovno stvorila ovaj "pasivni film" koji će nastaviti igrati zaštitnu ulogu.